Drvar

Drvar se nalazi na lijevoj obali rijeke Unac, između donjeg toka potoka Drvara i Drobnjaka. Smješten je između kraških zaravni Podova, na sjeveru i Kamenice, na jugozapadu, te planinskih masiva, Vijenca, na jugoistoku i Lunjevače, na sjeveroistoku.

Arheološki nalazi i spomenici u okolini pokazuju da je ovaj kraj bio naseljen još u ranom srednjem vijeku.

U doba Rimljana, ovuda je prolazio put koji je od Salone vodio za Sisciju, te dolinom Rame spajao Dalmaciju sa Slavonijom.

U sadašnjem obliku počeo se razvijati 1892. godine, kada je austrijski idustrijalac Oto Štajnbajz osnovao preduzeće za iskorištavanje šuma (Bosnische Forstindustrie Aktiengesellschaft - Oto Steinbeis, koje je kasnije promjenilo ime u Šumsko industrijsko preduzeće a.d. Šipad) i u okolini rijeke Unca zakupio velika šumska područja. Izgradio je željezničku prugu uskog kolosjeka, koja je spajala Drvar sa Kninom, nešto kasnije sa Prijedorom i Mliništem, što je doprinijelo da se u Drvaru još prije Prvog svijetskog rata podigne velika pilana sa 17 gatera.

Kako bi iskoristio otpad od drveta, koji je nastajao u pilanama, 1903. godine, švajcarski industrijalac Paul Simonios pustio je u rad fabriku celuloze i papira. Počela je i proizvodnja bačvi i impregniranog drveta (željeznički pragovi)

Unac (Drvar) je postao centar drvne industrije.

U popisima Otomanske carevine iz 1528. godine, 1540. godine i „Opširnom popisu Kliškog sandžaka iz 1550. godine“, za nahiju Unac (današnji Drvar) piše: „Ovdje je nastanjeno 141 kuća Vlaha nevjernika (22 sela). Na osnovu starog deftera upisani su pod filuriju. Spomenute zemlje nalaze se na prijelazu, na graničnom području. Nevjernici koji tamo stanuju izabrali su izmedju sebe čuvare koji će čuvati i štititi vilajet i stalno se brinuti o granici. Onima koji budu stražari, ostali treba od sebe da plaćaju svake godine po 50 akči od svake kuće. Sada kada su zatražili da kao naknada za službu budu oslobodjeni i rasterećeni svih vanrednih nameta i pošto se shvatilo da je njihova služba čuvanja i zaštite granice korisna za vilajet, u novi je defter upisano na izloženi način. Dokle god budu ustrajni u svojoj službi i dokle god obavještavaju čim saznaju za pokrete i napade prokletih neprijatelja, neka su oslobodjeni svih vanrednih nameta, gradnje tvrđava, opravke tvrđava, davanja za prenos pošte i hrane za vojsku i davanje djece u janičare.“ Nahijom Unac gazdovale su vojvode, u južnom dijelu  Pavel, sin primućara Radosava, a u sjevernom dijelu  Andrijaš, sin Milana.

Ime Drvar ustalilo se po selu Drvar, koje je 1550. godine imalo svega 10 kuća vlasnika: Dragoja, sina Ivana; Radoja, sina Vuka; Tomaša, sina Milana; Božidara, sina Vuka; Radoja, sina Brajana; Gurda, sina Stanisava; Milosava, sina Prišlica; Radosava, sina Vukmana; Radića, sina Marinka i Stepana, sina Ivana.

Drvar je 1991. godinu dočekao sa približno 18 000 stanovnika. U to vrijeme, oko 6 000 stanovnika bilo je zaposleno u: „Grmeču“ (prerada drveta), CELPAK-u (prerada papira), UNIS-u (fabrika reduktora i zupčanika), ŽAS-u (preduzeće za  transport robe i putnika), „Jugoturbini“ (fabrika alata i pumpi), Trgovačkom preduzeću „25 maj“, Fabrici tepiha i ćilima, te Turističko-ugostiteljskom preduzeću „Jadran“.

Za potpun pregled sajta preporučujemo Vam Mozilla Firefox.